Što su rebreatheri i zašto bismo ih koristili?
Rebreathere su, ne tako davno, koristili samo vojska i možda poneki znanstvenici. Danas rebreatheri postaju sve popularniji. Pronašli su svoj put ne samo do tehničkog ronjenja, već i do rekreativnog ronjenja također, i mnogi rekreativni ronioci koriste rebreathere kao primarni način ronjenja.
Ali što su rebreatheri?
Rebreatheri su aparati zatvorenog kruga disanja koji recikliraju naš izdahnuti plin.
Za razliku od tradicionalnih SCUBA aparata otvorenog kruga disanja, rebreatheri zadržavaju naš izdahnuti plin, koji se filtrira i koristi ponovno za sljedeći udah.
Jednostavno rečeno, rebreather je kao udisanje i izdisanje iz plastične vrećice.
Ali, udisanjem i izdisanjem iz vrećice, vrlo brzo susret ćemo se sa dva problema.
Prvi problem je ugljikov dioksid (CO2). Naše tijelo proizvodi CO2 razgrađujući kisik, i taj CO2 eliminiramo disanjem, zapravo izdahom. Ako ne filtriramo izdahnuti plin, CO2 će se nakupljati u vrećici, plin će postati hiperkapničan i vrlo brzo ćemo izgubiti svijest.
Dakle, da bismo udisali i izdisali iz vrećice, moramo eliminirati proizvedeni CO2.
Drugi problem je kisik (O2). Sa svakim novim udahom polako iscrpljujemo kisik iz vrećice, do točke u kojoj plin u vrećici postaje hipoksičan, što znači nedovoljna količina kisika za normalno funkcioniranje našeg organizma. Dakle, ako ne nadoknadimo iskorišteni kisik u vrećici, nakon kratkog vremena izgubit ćemo svijest.
Stoga, za sigurno udisanje i izdisanje iz vrećice, moramo učiniti dvije stvari: ukloniti proizvedeni CO2 i nadoknaditi kisik.
Upravo je to ono što rebreatheri rade. Filtriraju naš izdahnuti plin kako bi uklonili ugljikov dioksid, analiziraju preostali plin i dodaju kisik. Zapravo vrlo jednostavno.
Očito je da nema puno prostora za pogrešku u izvođenju ovih funkcija, rebreatheri ih moraju izvoditi točno i bez pogreške.
Rebreatheri kao aparati zatvorenog kruga mogu se podijeliti u dvije glavne skupine: mehanički rebreather (mCCR) i elektronički rebreather (eCCR). Razlika je, kao što se da zaključiti, u samom načinu upravljanja rebreathera.
Kod mehaničkih rebreathera zatvorenog kruga (mCCR) kisik i tkz. diluent dodaju se manualno, dok se kod elektroničkih rebreathera zatvorenog kruga (eCCR) kisik i diluent dodaju elektronički odnosno automatski. Kisik se dodaje pomoću elektroničkog solenoida, do razine koju je ronilac postavio na rebreather računalu, tkz. „set point“, a diluent se dodaje putem ADV-a odnosno potražnog ventila, slično standardnom SCUBA regulatoru drugog stupnja.
Elektronički rebreatheri također imaju mehanički način upravljanja, u slučaju da elektronički solenoid zakaže, ali isto tako mehaničko upravljanje koristiti se u određenim situacijama tijekom normalnog načina upravljanja rebreatherom.
Rebreatheri zatvorenog kruga mogu se dalje kategorizirati ovisno o tome kako se nose na tijelu ronioca. To su:
- Chest-mount ili front-mount rebreatheri – nose se ispred, na prsima ronioca.
- Back-mount rebreatheri – nose se na leđima kao standardna ronilačka oprema,
- Side-mount rebreatheri – nose se sa strane ronioca,
Chest-mount rebreather
Back-mount rebreather
Side-mount rebreather
Svi rebreatheri imaju sličan osnovni način rada, ali ipak svaki uređaj ima male razlike. Stoga je ključno potražiti odgovarajuću obuku i biti dobro upoznat, čak i do najsitnijih detalja, s rebreatherom kojim planirate roniti.
Budući da izdahnuti plin cirkulira kroz tkz. „loop“, rebreatheri zatvorenog kruga ne proizvode mjehuriće, što ih čini jako tihim pod vodom. Na primjer, ovo je savršena kombinacija za podvodne fotografe i snimatelje, jer se pomoću rebreathera mogu približiti podvodnim vrstama a da ih istovremeno ne preplaše.
Ali to nije jedina prednost ronjenja s rebreatherom. Reciklirani plin omogućuje rebreather roniocima da ostanu dulje pod vodom, istovremeno noseći puno manje ronilačke boce u usporedbi s tradicionalnim SCUBA ronjenjem na otvoreni krug.
Zbog procesa filtriranja ugljičnog dioksida, filtrirani plin koji rebreather ronilac udiše je vlažan i topao te ronioce održava toplijima tijekom zarona u usporedbi s tradicionalnim SCUBA ronjenjem na otvoreni krug.
Također dekompresija je puno kraća i brža kod ronjenja s rebreatherom, posebno na plićim zaronima. Rebreatheri održavaju konstantan parcijalni tlak kisika i uvelike produžuju tkz. NDL odnosno bez-dekompresijsku granicu.
Ali najvažnija, i po mom mišljenju najveća prednost rebreathera u usporedbi s tradicionalnim SCUBA ronjenjem na otvoreni krug, je vrijeme dostupno u slučaju nužde. Za razliku od ronjenja na otvoreni krug, gdje se u hitnim slučajevima odluke moraju donositi vrlo brzo, s rebreatherima, u većini slučajeva, imamo više nego dovoljno vremena za procjenu situacije i donošenje ispravne odluke. Vremenski stres, stres udaljenosti i stres ograničene količine plina koji imamo na raspolaganju u ronjenju s aparatima otvorenog kruga, sve to nestaje kod ronjenja s rebreatherima, što je veliki sigurnosni aspekt i čini rebreathere zapravo puno sigurnijom opcijom u usporedbi s SCUBA ronjenjem na otvoreni krug.
U ronjenju s rebreatherima imamo mnogo više opcija u slučaju nužde, u usporedbi s ronjenjem na otvoreni krug gdje su mogućnosti u hitnim slučajevima vrlo ograničene.
Sve to, i još mnogo više, čini rebreathere zatvorenog kruga vrlo atraktivnom opcijom za ronjenje, ne samo za tehničke ronioce, dubinske ronioce, ronioce u olupinama i špiljama, već i za rekreativne ronioce.
Kako postati rebreather ronilac?
Standardi su prilično jednostavni i laki. Po mom mišljenju pre laki.
Minimalni uvjeti za upis na rebreather početni tečaj su sljedeći:
- 18 godina starosti,
- biti certificiran kao Open water SCUBA ronilac sa minimum 20 zabilježenih zarona,
- posjedovati certifikat za Nitrox ronilačku specijalnost.
You can completely bypass open circuit technical diving training if you want. But the question is: Should you??
Dakle, možete potpuno zaobići obuku tehničkog ronjenja na aparatima otvorenog kruga ako to želite. Ključno pitanje je: Dali je preskakanje obuke tradicionalnog tehničkog ronjenja na aparatima otvorenog kruga zapravo dobra odluka??
Osobno mislim da su ovakvi preduvjeti smiješni i izuzetno opasni.
Srećom, nema mnogo ronilaca koji zadovoljavaju samo minimalne uvjete, i žele upisati rebreather tečaj. Ali to je zato jer većina rebreather instruktora ima svoje osobne pred-uvjete za ronioce koji bi željeli započeti rebreather tečaj.
Ja osobno provodim procjenu svakog kandidata, u vodi i izvan vode, prije donošenja konačne odluke o tome je li ronilac spreman za tečaj ronjenja s rebreatherom, odnosno postati rebreather ronilac.
Općenito, ronilac koji nije prošao obuku tehničkog ronioca na aparatima otvorenog kruga disanja, i koji nema način razmišljanja potreban za biti uspješni tehnički ronilac, neće moći sigurno roniti s rebreatherom, odnosno bez greški koje potencijalno mogu biti fatalne.
Rebreatheri su vrlo tehnički i zahtjevni uređaji, također zahtijevaju puno dodatne opreme koju ronioci moraju biti sposobni pravilno koristiti, u vodi i izvan vode, uključujući pravilnu pripremu opreme, planiranje zarona, planiranje tkz. bail-out plana, koristenje bailout boca, i sl., ali i stalno održavanje i njegu rebreather uređaja i ostale opreme.
Temeljitost je vrlo važna vještina za rebreather ronioce, i tehničke ronioce općenito. Biti smiren, ne brzati, slijedite procedure,…. u vodi, ali također i izvan vode. Prije zarona, tijekom zarona i nakon zarona.
Ako sve gore navedeno opisuje vas kao osobu i ronioca, onda biste mogli biti dobar kandidat i potencijalno uspješan rebreather ronilac.
Autor članka: Andrija Lukenda