SCUBA ronjenje često se opisuje kao miran bijeg u prekrasan podvodni svijet. Ali ovo nevjerojatno podvodno okruženje može biti i vrlo opasno za nas ljude, jer nismo stvoreni za život pod vodom. Jedna od najvećih opasnosti s kojom se ronilac može suočiti pod vodom nije morski pas, kako se često predstavlja, ili možda kvar opreme, najveća opasnost je panika. Panika može lako upravljivu situaciju pretvoriti u životno opasnu hitnu situaciju u roku od nekoliko sekundi. Razumijevanje što izaziva paniku i kako se može spriječiti ključno je i za početnike i za iskusne ronioce.
Što je panika pod vodom?
Panika je reakcija na neočekivanu situaciju koja nadjačava racionalno razmišljanje i sposobnosti rješavanja problema. Ronilac iznenada gubi kontrolu i instinkt preuzima kontrolu, što često dovodi do nesigurnog ponašanja kao što su:
- Brz i nekontroliran izron na površinu, često uz zadržavanje daha
- Izbacivanje regulatora iz usta
- Nekontrolirani pokreti koji troše energiju i zrak
- Dovođenje u opasnost partnera i druge ronioce prilikom ometanja pokušaja spašavanja

Uobičajeni uzroci panike
Postoji nekoliko čimbenika koji mogu dovesti ronioce do panike:
- Problemi s opremom: poplavljena maska, regulator u slobodnom protoku zraka, osjećaj nedostatka zraka, …
- Okruženje: slaba vidljivost, jake struje, hladna voda, neočekivani susreti s morskom životinjom, …
- Psihološki čimbenici: klaustrofobija, nedostatak samopouzdanja, preopterećenost, strah od utapanja
- Fizički stres: prenaprezanje, umor, hipotermija, dehidracija
Čak i manje neugodnosti mogu eskalirati ako ronilac nije pripremljen i spreman pravilno reagirati.
Ronilac u panici je u ekstremnoj opasnosti jer njegovi postupci često idu protiv sigurnih ronilačkih praksi.
Najčešća opasnost je brzi izron na površinu koji može dovesti do nekoliko medicinskih hitnih slučajeva, poput ozljeda od prekomjernog širenja pluća, arterijske plinske embolije i dekompresijske bolesti. Sve to može biti kobno za ronioca, a uz pravilnu obuku i kontinuiranu praksu rizik od panike može se svesti na minimum.

Obuka i prevencija
U ronjenju s bocama, smirenost nije opcija – to je obavezna tehnička vještina poput kontrole plovnosti ili vraćanja izgubljenog regulatora. Da bi bili mirni pod vodom, ronioci se moraju za početak osjećati ugodno. Da bi se osjećali ugodno, ronioci moraju savladati i biti vješti u izvođenju svih potrebnih osnovnih ronilačkih vještina.
Tijekom obuke, instruktori moraju simulirati različite scenarije koji pomažu roniocima pri obuci i pripremi za određene situacije s kojima se mogu susresti pod vodom, ali nažalost to nije slučaj s većinom instruktora.
Na primjer: Skidanje i stavljanje maske, što je jedna od vježbi početnog ronilačkog tečaja. Izvođenje vježbe jednom tijekom tečaja, dok klečite na dnu, nije pravi način i definitivno nije dovoljno da bi ronilac svladao vještinu kako treba. Ovu vještinu treba vježbati kroz razne realistične scenarije koji će ronioce naučiti kako reagirati u stvarnoj situaciji, a da pritom ostanu smireni dok kontroliraju plovnost i održavaju pravilnu poziciju pod vodom tj. pravilan trim.
Ali svladavanje vještine samo tijekom tečaja nije dovoljno. Vještinu je potrebno vježbati i nakon završetka tečaja kako bi ronilac održao tzv. „mišićnu memoriju“. Samo uz kontinuiranu obuku i trening ronilac može održati sposobnost pravilnog reagiranja u slučaju nužde.
Tu većina ronilaca griješi, jer nakon završetka tečaja velika većina ronilaca više nikada neće ponoviti niti jednu vježbu.
Vještine poput dijeljenja zraka, kontroliranog izrona u hitnim slučajevima (CESA), regulatora sa slobodnim protokom zraka, spašavanja unesrećenog ronioca, skidanja maske, slanje deco bove, i tako dalje; sve te vještine treba redovito vježbati, i pod opterećenjem također.
Na primjer: izroniti na površinu bez maske kontrolirajući već prije poslanu deco bovu; ili izranjanje na površinu uz dijeljenje zraka i izvršenim sigurnosnim zastojem; ili izroniti na površinu s regulatorom slobodnog protoka uz kontrolu brzine izrona, kontrolu tlaka u boci i držeći bliski kontakt s partnerom.
Slanje deco bove također je vrlo važna vještina za vježbanje. Dobro je poslati deco bovu na kraju svakog zarona kako bi postupak pripreme i slanja bove postao prirodan, tako da u hitnim situacijama aktiviranje deco bove prođe brzo i efikasno bez dodatnih problema.

Imati profesionalnog, stručnog i „modernog“ instruktora igra ključnu ulogu. Instruktora treba pažljivo odabrati, a posebno na tečajevima naprednih ronilačkih razina. Mnogi ronioci prilikom traženja ronilačkih tečajeva pretražuju SCUBA agencije. Ali na kraju dana, nije agencija ta koja provodi tečaj, već instruktor. Dakle, odabir instruktora puno je važniji od agencije za koju instruktor podučava.
Većina popularnih SCUBA agencija je pod istim standardom, a ronilac može prelaziti iz jedne u drugu sa svakim novim tečajem, tako da je potpuno nebitno koju je agenciju ronilac odabrao. Instruktor je taj koji čini razliku. Istražite, provjerite recenzije, razgovarajte s prijateljima i drugim roniocima, potražite instruktora koji odgovara vašoj vrsti ronjenja,… i NIKAD ne donosite odluku na temelju najjeftinije opcije. Ako pokušavate uštedjeti 50 ili 100 eura na tečaju, ronjenje definitivno nije aktivnost za vas.
Autor članka: Andrija Lukenda

