LUK Technical Diving

Planiranje tehničkog zarona

Kako planirati tehnički zaron? Jeste li ikada planirali tehnički zaron?

Ako ste već certificirani tehnički ronilac sigurno ste planirali tehnički zaron tijekom vaših tečajeva tehničkog ronjenja, ali ukoliko još uvijek niste certificirani tehnički ronilac i niste imali priliku planirati tehnički zaron, ovaj članak će vas približiti osnovnim koracima planiranja takvog jednog zarona.

Ovaj će članak biti uvod u fazu planiranja tehničkog zarona. Nećemo ulaziti u brojke i kalkulacije, ne ovaj put.

Dakle, gdje započeti?

Započeli biste tako da odlučite kamo ići (lokacija), što želite vidjeti odnosno cilj vašeg zarona (možda istražiti olupinu), maksimalna dubina na koju planirate ići tijekom vašeg zarona (72 metra), i koliko dugo želite ostati na dubini istražujući olupinu (tkz. bottom time).

Odluka o vremenu provedenom na dnu (tj. bottom time) bit će ključna jer će odrediti trajanje vaše dekompresije, koji će nam dati „Runtime“ tj. ukupno vrijeme trajanja zarona uključujući sva dekompresijske zastoje.

Dakle, planirate zaroniti na olupinu s maksimalnom dubinom od 72 metra. Olupina je u zaštićenom području i ulazak u samu olupinu je zabranjen; znači, istražiti ćete olupinu izvana, i snimiti nekoliko fotografija koraljnih vrsta koji žive na jednom od propelera.

Vi i vaš ronilački partner odlučili ste se za 20 minuta bottom time-a. Toliko će vam vremena trebati za spuštanje, istraživanje olupine i snimanje nekoliko vama bitnih fotografija.

Sa svim gore navedenim informacijama prvi dio planiranja je gotov.

Sada ćete odlučiti koje mješavine plinova ćete udisati tijekom svih faza vašeg zarona. Putni plin tj. travel gas (ako ga planirate imati), bottom gas tj. mješavina plinova koju planirate koristiti pri spuštanju i tijekom najdubljeg dijela vašeg zarona, „stage“ i dekompresijske mješavine tj. mješavine plinova koje planirate koristiti prilikom izranjanja i dekompresije.

Rekli smo da idete na 72 metra. Zbog velike dubine ovaj zaron ne možemo napraviti koristeći zrak, jer bismo se potencijalno suočeni s dva problema:

Problem br. 1 – toksičnost kisika – parcijalni tlak kisika na ovoj dubini bio bi iznad maksimalno dopuštenog, prema tome postoji rizik od trovanja kisikom, što bi mogao dovesti do napadaja uslijed zarona koji bi potencijalno mogao biti fatalan jer se nalazimo pod vodom.

Problem br.2 – dušikova narkoza – parcijalni tlak dušika bio bi previsok na ovoj dubini dok udišemo zrak, što bi nam dalo vrlo jak narkotički učinak, koji bi mogao imati opasne posljedice.

Također, dekompresija zrakom je neučinkovita i jednostavno bit trajala predugo.

Dakle, morali bismo koristiti mješavinu plinova.

Za „bottom gas“ nešto poput 16/50 bi vjerojatno bi dobar izbor bio. Što znači 16 % kisika i 50 % helija. Ovaj miješani plin nazivamo trimix jer sadrži tri plina: kisik, dušik i helij.

Ali zašto helij i zašto 50 %?

Dodavanjem helija smanjujemo razinu dušika u mješavini, stoga smanjujemo narkotički učinak dušika na dubini. Također smanjujemo razinu kisika u mješavini, jer bi, kao što je ranije spomenuto, 21% kisika bilo previsoko na takvoj dubini.

Ali zašto 50% helija?

50% helija nije samo slučajan broj. Izračunato je prema razini dušika ili narkotičnog učinka dušika koji ste spremni uzeti tijekom najdubljeg dijela vašeg ronjenja. To bi naravno ovisilo o vašim osobnim preferencama.

Ovaj izračun možete napraviti koristeći END formulu tj. ekvivalent narkotičke dubine.

Sa 16 % kisika i 50 % helija imamo preostalu ravnotežu od 34 % dušika. Ovih 34 % dušika dat će nam isti narkotički učinak na 72 metra (udišući trimix 16/50) kao da udišemo zrak na dubini od 31 metar. što je naravno unutar granica normale.

Dakle, koristit ćemo trimix 16/50.

Sada moramo odlučiti koje plinove ćemo koristiti za dekompresiju.

Trebat će nam nekoliko spremnika s različitim mješavinama kako bismo učinkovito napravili dekompresiju nakon takvog zarona.

Odabrali bi vjerojatno Nitrox 36 koji bi počeli koristiti na 34 metra dubine. Također bih odabrali Nitrox 50 koji bi počeli koristiti na 21 metar, a dekompresiju bi završili sa 100 % kisikom koji bi počeli koristiti na 6 metara dubine.

Budući da je „bottom gas“ hipoksičan (smanjena razina kisika), bilo mi poželjno na površini i tijekom prvih 10 metara zarona koristiti jedan od dekompresijskih plinova koje imamo na raspolaganju, npr. Nitrox 36. Ovo zovemo „travel gas“.

Profil ronjenja izgledao bi otprilike ovako:

Primjer profila ronjenja

Dakle, za 20 minuta provedenim na 72 metra dubine, potrošit ćete 40 minuta na dekompresiju. To je “cijena” koju morate platiti da biste snimili tih nekoliko dobrih fotografija na 72 metra.

Za izradu ovog plana ronjenja koristili bismo jedan od programa za planiranje ronjenja.

Postoji nekoliko dostupnih programa za planiranje, ali nećemo sada o tome, o tome ćete sve naučiti tijekom tečajeva za tehničkog ronioca.

Sada, ovisno o vašoj površinskoj potrošnji zraka odnosno SAC-u, morat ćete odrediti volumen svakog plina pojedinačno, za svaki korak vašeg zarona. Ovisno o količini svake potrebne mješavine znati ćete količinu i obujam spremnike koje morate ponijeti sa sobom na zaron.

Svoju potrošnju tj. SAC trebali bi već vrlo dobro znati. Ako ne kasnije, izračun ste sigurno napravili tijekom Intro to Tech ili Adv. Nitrox tečaja.

Nakon završetka ove faze planiranja počeli biste organizirati svu svoju opremu. Napunili biste i analizirali sve spremnike, ispravno ih označili, pobrinuli bi se da je sva oprema servisirana, provjerena i radi dobro, uključujući vaše regulatore i manometre, podesili biste svoje ronilačka računala sa svim mješavinama plinova koje planirate koristiti na zaron, napunili biste baterije vaših podvodnih svjetiljki, i sl.

Ovaj plan napravljen je za slučaj da na ovaj zaron idete koristeći aparat otvorenog kruga disanja.

S obzirom na visoke cijene plina danas, cijena helija za ovaj zaron na aparatima otvorenog kruga neće biti jeftina.

Stoga, ovaj zaron možemo napraviti koristeći aparat zatvorenog kruga disanja tj. rebreather.

U današnje vrijeme aparati otvorenog kruga se jako malo koriste za ovako duge i duboke zarone. Kao prvo, cijene helija su enormno visoke, a kao drugo korištenjem rebreathera imat dekompresija je optimalna, dakle puno kraće vrijeme dekompresije.

Postoje i mnoge druge prednosti korištenja rebreather-a. Ali o tome kako planirati rebreather zaron, možda neki drugi put.